Povijest hrvatskog šumarstva

Većinu nas za šume veže jedino naše motorne pile i povremeni posjeti. Međutim uz šume, pa čak i ako nismo nikad bili u njima, nas veže puno više zapravo jedna velika povijest. Recimo, u Hrvatskoj kroz povijest šume su nam služile za preživljavanje, ali su igrale i veliku ulogu u oporavku nakon velikih ratova, koji su na ovim prostorima bili česti.

Za one koji nisu znali, Hrvatska je pri vrhu u Europi po šumovitosti jer je gotovo polovica naše kopnene površine pod šumom i šumskim zemljištem. Zato ćemo u današnjem tekstu odati počast Hrvatskim šumama te ukratko proći kroz neke od najvažnijih datuma vezan uz naše šume i njihovu povijest.

1514. godine napisan je dokument „Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae„ koji zabranjuje sječu drva i pašu stoke u šumama. Dokument se odnosio na Hrvatsku i Slavoniju.

1569. godine nakon što je zagospodarila našim priobaljem, Mletačka Republika je imenovala nadstojnika ili providura za drvo i šume. Osniva se Magistrato dei Provveditori sopra le legne dell’Istria, Dalmazia e Quarnero detto anche Collegio delle legne ili Uprava providura za drvo Istre, Dalmacije i Kvarnera ili Kolegij za drvo.

1646. godine Korčulanski ceh korisnika drva. Da bi se spriječile velike šumske štete koje su registrirane na otoku Korčuli, a posebno u Blatu, generalni providur Lunardo Foscolo svojom naredbom od 16. kolovoza 1646. godine osnivaču tom mjestu ceh korisnika drva ili Scuola dei boschieri, u koji su se morali upisati svi koji se bave sječom šume i trgovinom drvom.

1699. g nakon potpisivanja Karlovačkog mira u Srijemskim Karlovcima, Srijem i Slavonija vraćeni su Austriji, a Dalmacija Veneciji.

1713. godine potrajno ili održivo gospodarenje šumama. Hans Carl von Carlowitz autor je knjige pod naslovom Sylvicultura oeconomica, oder haußwirthliche Nachricht und Naturmäßige Anweisung zur wilden BaumZucht ili Sylvicultura oeconomica, ili gospodarska poruka i upute za prirodni uzgoj divljih stabala. Ta se knjiga smatra prvom sveobuhvatnom raspravom o šumarstvu u kojoj je definirano načelo potrajnosti. Načelo potrajnosti u šumarstvu do danas je ostalo jedini pravi primjer održivog razvoja.

1724. Bečka dvorska kancelarija je provela skromnu inventarizaciju i opis šuma na području Gorskog kotara i Primorja, a dvadesetak godina kasnije Karlovački generalat provodi inventarizaciju šuma na većem području, što se smatra prvom inventarizacijom u hrvatskom šumarstvu. Ukupno je obrađeno oko 160.000 katastarskih jutara šuma. U tom popisu nalaze se i prijedlozi s troškovnikom za gradnju izvoznih putova sa Velebita do ondašnjih luka Povila, Senja, Sv.Jurja, Lukova, Sitnice i Jablanca.

1745. osniva se Vojna krajina i sve tadašnje šume na oslobođenom području postaju vlasništvo, dolaze pod nadležnost Vojne krajine. Ukupna površina šuma na tom području od Petrovaradina do Like bila je 1 milijun 289.153 jutra. U Karlovačkom generalatu, koji je obuhvaćao Vojnu krajinu od Krlovca i Slunja do mora, šumarstvo je bilo uređeno posebnim aktima. )

1764. godina. Prvi opis i karta šuma. Tijekom 1764. i 1765. godine izrađeni su prvi opis i karta šuma nekadašnje ličke, otočke i ogulinske pukovnije Vojne granice. Šume su kartirane u mjerilu 1 : 3880.

U Banskoj Hrvatskoj vladali su feudalni odnosi s kmetstvom, dok je u Vojnoj krajini svaki muški stanovnik bio vojni obveznik i samim tim uživao posebna prava korištenja oranica i šuma.

Zbog čestih neriješenih odnosa kmetova i plemstva donose se propisi i urbari koji ih reguliraju, međutim većina ih nije zaživjela u stvarnosti. Po njima su vlastelini dužni kmetovima davati, u ograničenim količinama, građu i drvo za ogrjev, te pravo na ispašu u šumama. Urbari su u svakodnevici ipak više rješavali pitanja vezana uz ono što kmet ne smije uživati i za što plaća štetu.

1765. godine na temelju prvog opisa i karte šuma obavljena je prva razdioba šuma na okružja, šumarije i čuvarije. Prve šumarije utemeljene su u Krasnu za otočku pukovniju koja djeluje i danas, Oštarijama za ličku pukovniju i na Petrovoj gori za ogulinsku pukovniju. Red Isusovaca i šumarsko osoblje kutjevačkih posjeda zaslužni su za utemeljenje vjerojatno prve šumarije u Slavoniji 1773. godine.

1767. godine u Varaždinu je formirano Kraljevsko vijeće za političko – ekonomske i vojne poslove Hrvatske, u sklopu kojeg se regulira gospodarenje i zaštita šuma.

1771. godine vijeće je donijelo odredbu kojom veliki župan mora svake godine podnijeti izvješće o stanju šuma u svojoj županiji.
Prvi stručni udžbenik o gospodarenju šumama bio je Šumski red Marije Terezije (1769). Taj je dokument imao snagu zakona, a njime se prvi put vodi računa o potrajnosti gospodarenja, preporučuje vrijeme sječe, traži evidencija o sječama, daju praktične upute o sjetvi sjemena i sadnji žira, zabranjuju štetni zahvati (npr.brst i guljenje kore), uvodi taksa za žirenje i donose drugi propisi koji trebaju zaštititi i sačuvati šumu. Ovim dokumentom osnovane su tri šumarije: u Krasnom, Oštarijama i Petrovoj Gori – prve šumarije na našem području.

Naputkom iz 1839. precizira se organizacija šumarske službe. U četiri generalata postavljeni su direktori, a ispod njih u pukovnijama šumarnici, koji su bili odgovorni za pomlađivanje šuma i njihov prihod, ali nisu imali samostalnost u odlučivanju. U svojim radovima često su kritizirali uplitanje vojnih zapovjednika u šumarsku struku. Za izravan nadzor oni su imali ispod sebe lugare – konjanike i pješake. Lugar na konju je morao kontrolirati i čuvati 100.000 jutara šuma, a pješak 10.000 jutara.

1846. godine osnovano hrvatsko šumarsko društvo. Korijeni Hrvatskoga šumarskoga društva vežu se uz Šumarski odsjek Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, koje je u Zagrebu osnovano 1841. godine kao “savez osobah, koje unaprijediti žele poljarstvo i šumarstvo, gospodarsku obrtnost, zemljo i prirodoznanstvo”. Šumarski odsjek se 1846. godine osamostaljuje kao Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo, što se smatra početkom rada Hrvatskoga šumarskog društva. Osnivački sastanak održan je u Prečecu kraj Zagreba. Usporedbe radi prvo šumarsko društvo u srednjoj Europi osnovano je 1839. godine u Njemačkoj, u pokrajini Baden-Wűrtenberg, a u Švicarskoj je Šumarsko društvo osnovano 1843. godine.

1852. godine zakon o šumama. Franjo Josip I. donosi 3. prosinca 1852. Zakon o šumama kojim je utemeljeno suvremeno šumarstvo u Hrvatskoj. U njemu se izričito propisuje da se nijedno šumsko zemljište ne smije oduzeti niti pretvoriti u drugu kulturu, čime je ozakonjeno načelo potrajnosti u šumarstvu

Godina 1871. značajna je za hrvatsko šumarstvo iz tri razloga.

• Početak razvojačenja Vojne krajine – Zakonom iz 1871. utvrđuju se ustanove za otkup prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što su stanovnici imali u državnim šumama u vrijeme Vojne krajine.
  Sve mjesne općine na području jedne pukovnije čine zasebnu imovnu općinu, a osnovano ih je ukupno 12. Šume su podijeljene tako da su one koje su bile bliže selima dodijeljene krajišnicima za podmirenje njihovih potreba, dok su državi pripale sačuvanije, kompaktnije i od sela udaljenije šume.
  Osim što su stanovnike bivše Krajine opskrbljivale drvom i ostalim koristima koje šuma može dati, imovne općine su nastojale povećati površine pod šumom otkupljivanjem od vlastelinstva. Najveće površine šuma otkupila je Brodska imovna općina, koja je i bila najuspješnija. Imovne općine odigrale su na svojim područjima vrlo važnu ulogu u ukupnom gospodarskom, ali i kulturnom napretku. Gradile su škole, vatrogasne domove, bolnice, šumarske zgrade, ceste, željeznice, kanale i stanove. Može se reći kako su imovne općine ostavile neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti.
• U Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade prvi put postavljen šumarski stručnjak za šumarskog izvjestitelja.
• Dokument „Privremena naredba o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šumah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji „

1877. godine osniva se Šumarski list. Prvi broj Šumarskog lista, znanstveno-stručnog i staleškog glasila Hrvatskog šumarskog društva, izlazi u siječnju 1877. godine. Časopis neprekidno izlazi do danas.

1878. godine Carsko-Kraljevsko namjesništvo za pošumljenje krasa krajiškoga područja. Carsko-Kraljevsko namjesništvo za pošumljenje krasa krajiškoga područja ili kraće Nadzorništvo, kasnije Inspektorat, osnovano je 7. svibnja 1878. godine sa sjedištem u Senju. To je prva specijalizirana ustanova kojom je utemeljeno suvremeno šumarstvo na našem Sredozemlju. Djelovalo je do 31. srpnja 1942. godine na podkapelskom i podvelebitskom primorju. Obavljalo je biološke i tehničke radove pošumljavanja, uređenja bujica, sanacije i zaštite šuma te osnovala prvi šumski rasadnik u nas.

1947. godine zakon o proglašenju šuma općenarodnom imovinom
U građanskom dijelu Hrvatske, sva je zemlja do 1848. u posjedu zemaljskog gospodara ili plemstva, osim zemlje slobodnih gradova. Kmetovi i seljaci imali su prava ispaše, izrade ogrjeva i građe u vlastelinskim šumama. Urbarski sud odlučivao je u sporovima između pojedinih zemljišnih zajednica i vlastelina. Administrativne poslove za zemljišne zajednice obavljale su upravne općine, a stručne šumarske poslove, kotarski šumari ili ovlašteni šumarski stručnjaci. Većina zemljišnih zajednica bila je sklona dobrom gospodarenju, a veće, kao one u Vrbovskom i Ravnoj Gori, materijalno su pomagale razvoju svojih područja. Zemljišne zajednice ukinute su 1947. kada je njihov posjed proglašen općenarodnom imovinom.
Sličnu sudbinu doživjele su i imovne općine, koje su na svojim područjima djelovale do 1941. kada su zakonskom odredbom prestale postojati, a formalno su ukinute 1947. kada su nacionalizirane i proglašene općenarodnom imovinom. I drugi oblici vlasništva nad šumama, kao gradskih i seoskih općina, te šume crkvenih ustanova također su
1947. nacionalizirane.

Nakona Drugog svjetskog rata obnova šuma otpočela je na svim područjima, bile su popularne omladinske radne akcije na pošumljavanju, posebno na degradiranim dijelovima krša, ali više se vodilo računa o kvantitetu radova, a manje na kvaliteti.

1960. godine šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zakonom o osnivanju Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta u Zagrebu oba dotadašnja odjela zajedničkog fakulteta postaju samostalni. Šumarski odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta pretvara se u samostalni Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i počinje s radom 1. siječnja 1960. godine. Za prvog dekana izabran je profesor uređivanja šuma, akademik Dušan Klepac.

Zakonom o šumama iz 1963. učinjen je manji pomak u financiranju. U tom razdoblju hrvatsko šumarstvo doživljava nekoliko organizacijskih promjena prilagođenih modelu privređivanja u socijalističkom uređenju.

1974. godine osnovan šumarski institut Jastrebarsko. Utemeljen je Šumarski institut, Jastrebarsko, spajanjem Instituta za šumarska i lovna istraživanja, Zagreb, Zavoda za kontrolu šumskog sjemena, Rijeka, i Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko.

1989. godine Pro Silva Europa. U Sloveniji je, uz nazočnost predstavnika iz Hrvatske, utemeljena Pro Silva Europa – europska šumarska asocijacija koja okuplja promicatelje prirodi bliskog gospodarenja šumama. Pro Silva Croatia je dio ove asocijacije i djeluje kao sekcija Hrvatskog šumarskog društva.
Društvenim promjenama u Republici Hrvatskoj 1990. nastupile su i za šumarstvo i upravljanje šumama značajne promjene. Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, na temelju kojeg su sve društvene šume proglašene državnim.

1991. godine osnovano javno poduzeće Hrvatske šume. “Hrvatske šume”, javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p. o. Zagreb, osnovano je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, s početkom rada 1. siječnja 1991. godine. Od 2002. godine djeluje kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću.

U novu organizaciju šumarstva Hrvatske ušle su dotadašnja Samoupravna interesna zajednica šumarstva Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu, Radna organizacija šumarstva „Slavonska šuma“ iz Vinkovaca, Šumsko gospodarstvo „ Josip Kozarac “ Nova Gradiška, Šumsko gospodarstvo „ Mojica Birta “ Bjelovar, Šumsko gospodarstvo „ Varaždin “ Varaždin, Šumsko gospodarstvo „ Zagreb „ Zagreb, Šumsko gospodarstvo „ Sisak „ Sisak Šumsko gospodarstvo „ Karlovac “ Karlovac, Goransko – primorsko gospodarstvo „ Delnice „ Delnice, Šumsko gospodarstvo „ Istra “ Buzet, Šumsko gospodarstvo „ Dalmacija “ Split, te Šume i šumska zemljišta u Baranji i na području Republike Hrvatske, kojima gospodari LŠPG „ Jelen “ Beograd.

1995. godine Pravilnik za uređivanje šuma. Ovim je Pravilnikom jednoznačno određeno da je uređajni razred osnovna računska jedinica za koji se određuje cilj gospodarenja, trajanje ophodnje ili sječiva dob te šumsko-uzgojni radovi i etat. Uvodi se vrednovanje općekorisnih funkcija šuma. Izmijenjen je 1997. godine.

1996. godine osnovana Akademija šumarskih znanosti. Akademija šumarskih znanosti utemeljena je 29. veljače 1996. godine. Okuplja šumarske znanstvenike radi poticanja i promicanja znanstvenoga rada u šumarstvu i uporabi drva, povezivanja šumarskih znanstvenika s kolegama iz srodnih znanstvenih područja, upoznavanja javnosti sa šumarstvom te poticanja povezivanja i primjene znanstvenih postignuća s praksom.

U novoj organizaciji šumarstva „Hrvatske šume“ Zagreb, osnovana je jedna Direkcija u Zagrebu, te 16 Uprava šuma, sa ukupno 168 Šumarija. Danas ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj iznosi 2 688 687 ha što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2 106 917 ha u vlasništvu Republike Hrvatske (gospodare Hrvatske šume), dok je 581 770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Organizacijski model načinjen je po uzoru na razvijenije europske države u kojima prevladava revirni sustav.

Eto, došli smo do kraja ovog kratkog pregleda povijesti Hrvatskih šuma. Sad svaki put kad uđemo u šumu prepiliti kakvo stablo imat ćemo na umu ne samo našu motorku ili stablo koje želimo ispilit, nego ćemo se možda i sjetiti kako je to stablo duge povijesti hrvatskih šuma i šumarstva.

Izvori:
Članak – ZNAČAJNIJI DOGAĐAJI IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA U HRVATSKOJ – Igor ANIĆ, Šime MEŠTROVIĆ, Slavko MATIĆ – http://sumlist.sumari.hr/pdf/201201690.pdf
Web stranica – http://portal.hrsume.hr